Visoravan je dobila naziv Divčibare iliti „devojačke bare“ u spomen na tragičnu smrt jedne mlade devojke. Prema narodnom predanju, mlada čobanica se nesrećnim slučajem udavila, u nabujaloj Crnoj kamenici.
Divčibare imaju dugu istoriju banjskog turizma. Sam naziv pominje se još davne 1476. godine u turskom popisu Smederevskog sandžaka. Značajan podatak za istoriju banje je taj da je knjaz Miloš Obrenović posle Drugog srpskog ustanka od svog turskog pobratima Deli-age otkupio čitavu visoravan, sa sve torovima i drugim zidanim objektima. Poznato je da je knjaz Miloš često posećivao ovaj kraj, obilazio čobane i kontrolisao njihov rad. U blizini “Gospodarskih koliba” bio je izvor hladne planinske vode, kasnije od naroda prozvan knjaz Miloševa česma.
Divčibare se nalaze na planini Maljen, 37 kilometara jugoistočno od Valjeva, na nadmorskoj visini od 980m. Do Divčibara dopiru uticaji primorske klime, koja se susreće sa karpatskom i panonskom, čime se može objasniti povećano prisustvo joda u vazduhu.
Blaga klima, povoljan geografski položaj, bogat biljni i životinjski svet, obilje izvora i tekućih voda svrstavaju Divčibare u najatraktivnija turistička mesta u Srbiji, podjednako privlačnim i leti i zimi. Prosečna letnja temperatura ne prelazi 22 stepena celzijusa, a zima obiluje kristalnim snegom. Kroz Divčibare teku uglavnom reke koje pripadaju slivovima Kolubare i Zapadne Morave: